Pesme horvatske

Katarina Patačić (oko 1750.-1811.) potiče iz stare plemićke obitelji, jedne od najuglednijih u Hrvatskoj. Patačići su od 1555. gospodari u Zajezdi, a imali su i niz drugih posjeda, uglavnom u Varaždinskoj županiji, ali i drugdje u Hrvatskoj i izvan nje. Pripadnici porodice Patačić ratovali su sa Nikolom Šubićem Zrinskim kod Sigeta, sudjelovali u drugim bitkama i borbama s Turcima kao zapovjednici, bili sveučilišni profesori u Beču, biskupi i nadbiskupi. Katarina Patačić živjela je u baroknom Varaždinu u vrijeme kada je taj grad na vrhuncu (glavni grad Hrvatske 1767-1776). U Varaždinu se vodi bogati društveni život, raskoš i luksuz su, prema zapisima suvremenika, "kao u Beču", često i iznad mogućnosti, što je i grofa Franju Patačića, Katarininog supruga, odvelo u stečaj. Rokoko kanconijer "Pesme horvatske", datiran 1781, sačuvan je u rukopisu, i to samo u jednom primjerku koji je pohranjen u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Zbirka je praktično nepoznata do 1971, kada je u Forumu izbor pjesama i osvrt objavila Olga Šojat. To je iz toga vremena jedina sačuvana zbirka svjetovne poezije pisane na kajkavskom narječju. Rukopis je kaligrafski bogato ukrašen, s umjetnički izrađenom naslovnom stranom, sa siluetom pjesnikinje, s označenim mjestom i godinom postanja, vjerojatno prijepisa, a ne samih pjesama (Varaždin 1781.). Autorstvo pjesama nije naznačeno niti poznato, ali je sigurno da Katarina Patačić nije napisala sve pjesme. Pjesme su se pripisivale samom nadbiskupu Adamu Patačiću, pa i Katarininom mužu Franji. Dijalekt pjesama je zagrebačko-varaždinski, a kod nekih pjesama i zapadnohrvatski (karlovačko-ogulinski) govor. Gotovo su sve pjesme ljubavne; izuzetak je "Stalnost prijateljstva koja" govori o "himbenosti ljudi i o njihovoj nevjeri, o odnosu proljeća prema zimi i o promjeni čovječjeg raspoloženja u vezi s godišnjim dobom, a na kraju o vjernosti koja je ukras prijateljstva" (A. Jembrih), uz tipično barokne motive: nestalnost, prolaznost, kratkotrajnost i ljubavi i života. Ljubavne se pjesme i u formi i u sadržaju temelje na europskoj petrarkističkoj tradiciji, uz prisustvo erotskih elemenata. "Pesme horvatske" su najreprezentativnije pjesme sjevernokajkavskog baroka.