Lovčevi zapisi

Zbirka pripovijetki "Lovčevi zapisi" (Zapiski ohotnika, 1852.) prvo je djelo I. S. Turgenjeva koje mu je priskrbilo pozornost i priznanje kao piscu, te steklo popularnost i izvan Rusije. Sadrži ukupno 25 priča u kojima nepristrani pripovjedač, opisujući svoje lovačke doživljaje, piše o onodobnom seoskom životu, uz dojmljive opise prirode (poznata pripovijetka-esej "Šuma i stepa"). Knjiga je imala veliki društveni utjecaj: pridonijela je ukidanju kmetstva u Rusiji 1861. godine, po čemu je uspoređuju s romanom "Čiča Tomina koliba" Harriet Beecher-Stowe, koji je objavljen iste 1852. godine, i njegovim utjecajem na oslobađanje američkih robova. Romanopisac, novelist i dramatičar Ivan Sergejevič Turgenjev (1818.-1883.), čije se djelo smatra vrhuncem ruskog realizma, prvi je od velikih ruskih pisaca koji je stekao popularnost na Zapadu. Ostala njegova važna djela roman "Očevi i djeca" i zbirka "Pjesme u prozi". Slijedili su ga i na njega se pozivali njegov prijatelj Flaubert, zatim Maupassant, Čehov, Henry James, Hemingway, te gotovo svi veliki hrvatski novelisti i romanopisci realizma i moderne: Šenoa, Gjalski, Josip Kozarac, Janko Leskovar, Fran Mažuranić, Matoš, Dinko Šimunović... Turgenjevljeve pripovijetke donosimo u starom prijevodu Mirka Divkovića iz 1897. godine. Knjigu je pod naslovom "Lovčeve bilježke" objavila Matica hrvatska u svojoj biblioteci "Slavenska knjižnica". U suvremeni pravopis ga je preveo i ponešto redigirao Zvonimir Bulaja, nastojeći zadržati ljepotu njegovog arhaičnog stila i izraza - koja podsjeća na hrvatske devetnaestostoljetne pisce, kojima je Turgenjev bio veliki uzor. Pripovijetke "Šuma i stepa" i "Nadstojnik" ("Dvorski") lektira su za 3. razred srednje škole.