Pjesme - Jarne bogati

Fran Krsto Frankopan (1643.-1671.), hrvatski velikaš, urotnik protiv bečkog dvora smaknut zajedno s Petrom Zrinskim, bio je također i daroviti pjesnik. Njegova rukopisna književna djela otkrili su, krajem devetnaestog stoljeća, I. Kostrenčić i F. Rački u Državnom arhivu u Beču. Najznačajnijim Frankopanovim književnim djelom smatra se zbirka uglavnom ljubavno-refleksivnih pjesama, koju je autor naslovio "Gartlic za čas kratiti". Njegov pjesnički opus sadržava i nedovršenu satiričnu pjesmu "Trumbita sudnjega dneva", zbirku zagonetki "Zganke za vrime skratiti", zbirku mudrih izreka "Sentencije vsakojaške", te zbirku od šest pjesama po narodnu "Dijačke junačke" sastavljene u epskom desetercu. Dio pjesama za koje se zna da su izvorno Frankopanove (Zornica nasladna, Srićno u ljubavi prigodjenje, Vzimanje dobre moći), sadrže izrazito otvorene erotske motive, čak i pjevaju o konzumiranoj ljubavi, što je za renesansni i barokni petrarkizam neuobičajeno. Frankopan je u tamnici Bečkog Novog Mesta, neposredno pred smaknuće, počeo pod naslovom "Jarne bogati" prevoditi Moli?reovu komediju "Georges Dandin" (objavljena 1669.) i uspio je dovršiti samo prve tri scene prvog čina. Pisao je na jugoistočnom slovenskom dijalektu, govorom okolice Brežica, gdje je najviše boravio. Slovenski jezik i kajkavski dijalekt hrvatskog jezika u to su vrijeme bili bliži nego danas, pa je Frankopanu slovenski vjerojatno samo dijalekt hrvatskog jezika, ili obratno. Slovenci ovaj fragment smatraju početkom svoje komediografije, a neki ga naši povjesničari književnosti smatraju hrvatskim. To je prvi utjecaj Moli?rea u nas, i to u vrijeme dok je veliki francuski komediograf još bio živ (umro je dvije godine nakon Frankopanovog pogubljenja, 1673.).