Vječni Žid u Zagrebu

Šenoin Vječni Žid u Zagrebu izišao je godine 1862. u podlistku dnevnika >>Pozor<<, neposredno nakon kraja >>olovnih vremena<<, odnosno doba Bachovog apsolutizma; zapravo je djelo na granici novele i feljtona - >>novelistički feljton, feljtonska novela živahna stila i duhovita poleta<< (Šime Vučetić). Kroz zgode i nezgode zbunjenog >>lutajućeg Židova<< Ahasvera, koji u tri navrata doluta u Zagreb, Šenoa iznosi duhovitu satiru na političko konvertitstvo i kameleonstvo u Hrvatskoj, opisujući vrijeme Ilirskog pokreta 1840-tih, >>bachovanja<< 1850-tih i vraćanja ustavnog poretka ranih 1860-tih godina. Romanopisac, pripovjedač, pjesnik, feljtonist, putopisac i dramatičar August Šenoa (1838.-1881.) obilježio je cijelo jedno razdoblje hrvatske književnosti, na razmeđu romantizma i realizma, koje se naziva >>Šenoino doba<<.